Kako je sve počelo?

U Ernestinovu je sredinom svibnja 1973.  utemeljen ˝Inicijativni odbor za izgradnju Galerije kipara naivaca Jugoslavije˝. Prva sjednica odbora održana je 22. svibnja u ernestinovačkoj Osnovnoj školi ˝Nikola Demonja˝ (današnja osnovna škola Ernestinovo). Na toj sjednici, nazočni su prihvatili prijedlog ˝da na ovom plodnom kiparskom prostoru bude izgrađena Galerija kipara naivaca Jugoslavije˝ te da se u ljetnim mjesecima tekuće godine organizira radna kiparska kolonija. Zamišljeno je da tom prilikom izrađene umjetnine budu temelj budućoj galeriji koja se u potonjim godinama treba izgraditi ˝u sklopu planom zacrtane izgradnje društvenoga centra u Ernestinovu˝. Ernestinovačka galerija bila je zamišljena kao pandan Galeriji slikara naivaca u Hlebinama.

Dan OŠ ˝Nikola Demonja˝ svečano je proslavljen 9. i 10. lipnja te godine. Tim povodom je u organizaciji škole i inicijativnog odbora za izgradnju Galerije kipara naivaca Jugoslavije u predvorju ernestinovačke škole postavljena izložba naivnih kipara Slavonije, prva takove vrste.

U vrijeme održavanja izložbe članovi inicijativnog odbora Smajić, Tešankić i Tijardović iznijeli su zamisao o ˝stvaranju umjetnika u drvu hrasta u Ernestinovu˝, te o zajedničkom druženju i sakupljanju radova za izgradnju mjesne galerije kipara naivaca.

I tako je nastala Ernestinovačka kolonija.

 

1. Kolonija

Zamisao je našla na plodno tlo. Zanimanje kod izvornih kipara bilo je izuzetno, pa je na 1. Ernestinovačkoj koloniji kipara naivaca, organiziranoj od 1. do 15. kolovoza 1973. godine, sudjelovalo 12 umjetnika. Kipari su stvarali u samom središtu mjesta, u ernestinovačkom parku.

Svim sudionicima prve, kao i potonjih, kolonija zajednička polazna osnova stvaralaštva je drvo, tj. hrastova debla ili trupci, različitih dimenzija te zaokupljenost bliskim temama. Iz toga je, kao najčešće rješenje, proizlazila stojeća figura izrađena u drvnoj masi. Doduše, u potonjim kolonijama pomak dalje u stvaranju kod pojedinih kipara, bile su određene perforacije, ali s jednako snažnim naglaskom statike.

Pojava kiparske kolonije u Ernestinovu označila je ne samo puki logički slijed kiparske tradicije u Slavoniji nego Smajićev temeljni i integralni opus te njegovo stvaralaštvo.

I danas, nakon 44.godine Kiparska kolonija odolijeva i prkosi vremenu. Svake godine u kolovozu, u Parku skulptura u Ernestinovo, okupe se entuzijasti umjetnici, slikari, kipari, te vrijedno djetlom urezuju svoje tragove u slavonski hrast. Izrađene skulpture se postavljaju u samom parku, te uz glavnu ulicu u Ernestinovu. Zahvaljujući entuzijazmu male skupine ljudi , ali ne običnih, Ernestinovo je naširoko poznato po svojoj jedinstvenoj Kiparskoj koloniji naive.

Pozivamo sve ljubitelje kulturnog stvaralaštva, ali i dobre zabava da nam se pridruže u ernestinovačkom parku. Sigurni smo da će se u bogato kulturno-zabavnom programu naći za svakog po nešto….

Vidimo se u  Ernestinovu!