Reformatska crkva u Laslovu

POVIJEST:

Reformatorska crkva sv. Ladislava
Prvi pisani spomen Laslova potječe iz 1404. godine, kada je u Laslovu podignuta crkva posvećena svetome Ladislavu I. Arpadoviću, a dao ju je podići Ladislav Napuljski. Tijekom srednjeg vijeka Laslovo je bilo u posjedu obitelji Korođ. Nakon njihova izumiranja mijenjalo je vlasnike do Mohačke bitke 1526. godine. Tijekom osmanske okupacije Laslovo je sačuvalo mađarsko pučanstvo, koji su pristali uz reformatorsku kalvinsku vjeru. Prvi popis nakon oslobođenja od osmanske vlasti, načinjen 1697. godine, navodi da je postojala zidana crkva, već vrlo ruševna zbog starosti krova. Stoga su stanovnici zamolili vlasti da umjesto javnih radova poprave krov crkve. Popis Laslova iz 1786. godine navodi da je Laslovo imalo “predikaturu”, tj. reformiranu župu, čiji je zaštitnik bila općina. Župa je imala 431 dušu kalvinske vjeroispovijesti, kojoj su bili Mađari. Njihov se službenik (minister) zvao Mihovil Foris. Reformatorski pastor Kelecsenyi Mihaly podnio je 1885. g. svojem biskupu Batory Gaboru izvješće o obavljenoj kanonskoj vizitaciji. Gdje navodi da je Laslovo prije velike epidemije 1873. godine imalo 888 duša, a 1885. g. samo 764. Rijeka Vuka je stalno plavila znatan dio njihovog područja te ljudi koji su se bavili poljoprivredom trpili velike štete. Od 1872. do 1885. godine su zavladale razne elementarne nepogode, osim 2 do 3 godine, pa je stanovništvo osiromašeno. Mnogi su odlazili u Osijek i druge gradove, neki su se odali piću i uopće, navodi vizitator, moral je pao kod ljudi. Tada je u Laslovu bilo 10 nazarenaca.

Pastori su u Laslovu bili sljedeći:

Godine 1778. Áron Készi, 1784 Forisz Mihály, 1792. Biró Sámuel, 1805. Kovács András, 1806. Nagy-Szabó Mihaly, 1819. Szekeres István, 1825. Tatay József, 1841. Györke István, 1842. Vaghó Laszló, 1847. Csuthy Szigmund te od 1847 do 1924. g. tri generacije iz obitelji Kelecsény, potom Ladi István, Sípos Mihaly, Szabó Zoltan, Andel Karoly, Weiss Tibor, Hünlich Róbert i danas Kettős Attila.

Čepinski vlastelin Ivan Kap. Adamović poklonio je 1863. g. kalvinskoj župi 3831 četvorni hvat zemljišta, koje je njegov mjernik Kroly Glembay izmjerio. U spomenutoj kanonskoj vizitaciji se dalje navodi da je veliko zvono izliveno 1806. godine, a da je puklo 1821. g. pa su ga zamijenili novim u Pečuhu za vrijeme župnika Istvána Szekeresa.

Godine 1825. načinjen je pečat za reformatorsku župu u Laslovu s natpisom: ” A Szent-Laszlói ref. ékkla pecséte 1825.” Simboli u pečatu su bili: kalež, sunce, mjesec i zvijezda.

Budući da je već 1817. g. u kanonskoj vizitaciji bilo navedeno da je župna kuća vrlo trošna, to su je 1833. g. srušili i 1834. g. izgradili novu, a 1856. g. vjernici su odlučili da se salije i treće zvono te su naručili i sat na tornju crkve. Zvono je izliveno iste godine u Pečuhu novcem koje su skupili vjernici, dok je 1856. g. János Szilgart za toranj u Donjem gradu u Osijeku napravio sat koji otkucava svakih četvrt sata). Godine 1867. podignuta je ograda ispred crkve i oličen toranj.

Budući da je stara crkva postala trošna, to je 1878. g. srušena te sagrađena nova, s velikim tornjem, visokim 32 m, koji je impozantno nadvisivao cijeli kraj te je 8. prosinca 1878. g. i posvećena. Toranj je bio pokriven limom, crkva crijepom te je imala i gromobran zbog čestih udara gromova uvjetovanih blizinom rijeke Vuke, kako se navodi u vizitaciji.

Godine 1882. g. puklo je veliko zvono koje je imalo lijep zvuk, kako se navodi u vizitaciji, pa je u Pečuhu izliveno novo, mase 498 kg. Za vrijeme Prvog svjetskog rata odnesena su crkvena zvona, no 1925. g. su nabavljena nova zvona.

U Laslovu je današnja kalvinistička crkva sagrađena 1404., zatim preuređivana 1878. i uništena 1991. godine početkom Domovinskog rata.

Povodom Dana reformacije u četvrtak u 10:30 Reformatska crkva Mađara održala je svečano bogoslužje. Tom prigodom propovijedao je vlč. Robert Hunlich koji je više godina služio kao svećenik u Laslovu. Propovijed se temeljila na evanđelju po Luki (11,29-31) gdje vidimo kako neki od Isusa traže znakove. Božja volja je, kako je propovjednik dobro istakao, da jedini i najvažniji znak za svakoga bude samo Isus Krist.

Ovo je bio poseban dan ne samo zbog obilježavanja 502. obljetnice Reformacije već i zato što je Reformatska crkva u Laslovu napokon obnovljena uz pomoć donatora iz Rumunjske. Crkva je toga dana i blagoslovljena od strane predsjedavajućih. Ova obnovljena crkva služit će Bogu na slavu.

Liturgiju Večere Gospodnje predvodio je vlč. Đuro Varga a goste je pozdravio na hrvatskom jeziku biskup Kettoš. Okupljeni svećenici bili su iz Mađarske Ildiko Berecky, Otto Deak, Lorinc Kaszlo, Hunlich Robert; iz Srbije Elemir Botoš a iz Rumunjske Ištvan Barat. Prisustvovao je i predsjednik Saveza prezbitera Attila Nagy.

Od ostalih uzvanika prisutni su bili i predsjednik Saveza Mađara Miklos Patrubany, predsjednik Zaklade za Mađare izvan granice dr. Bokor Bela, predstavnik općine Ernestinovo, pročelnica Ivan Sudić (Ministarstvo kulture), vlč. đakon Damir Sitar ispred Protestantske reformirane kršćanske crkve, te svećenici Kis Endre i Jozsef Ssarospatak.