U zajedništvu i molitvi na ovu tužnu i sjetnu, 32. obljetnicu okupacije, okupili smo se kako bismo odali dužno poštovanje i počast za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u obrani našeg mjesta, našeg Ernestinova, u obrani naše Domovine. Kao i danas, i prije 32 godine, bio je to jedan prohladan i otužan jesenski dan u kojem su stradali brojni mještani našeg sela. Naše Ernestinovo je okupirano pred nadmoćnim snagama agresora, naši mještani su protjerani iz svojih domova, naši domovi su bili razoreni do temelja, potpuno opustošeni, spaljeni. U temelje slobodne nam i neovisne Republike Hrvatske živote je utkala 41 osoba koja je sudjelovala u obrani Ernestinova. Među njima, uz hrvatske branitelje, bilo je i civila, žena, djece, još nerođene djece, staraca, suboraca iz svih krajeva Hrvatske, a za njih 6 se nažalost još uvijek traga. Njihova žrtva za njih i njihove obitelji je bila enormna, a svima nama omogućila je put prema slobodi. Iako vrijeme neumoljivo prolazi, tuga, bol i neutješnost u srcima Ernestinovčana i naših ratnih prijatelja, u našim srcima, plamte istim žarom. Kako i ne bi, kada cijeli mjesec studeni u nama budi osjećaje sjete i tuge, osobito kad se prisjetimo svih razaranja, strahota i tužnih trenutaka koje su branitelji i civili Ernestinova prošli tijekom Domovinskog rata. Mnogi od njih nažalost, izgubili su najmilije članove svoje obitelji.
Neka im je vječna hvala i slava!