ERNESTINOVO

Prvotni zaštitnik Ernestinova i bogomolje bio je sv. Vendelin, pustinjak (VI.-VII.st), ali je 1974. godine za zaštitnika Ernestinova uvedeno Presveto trojstvo – najveća kršćanska tajna: Bog je trojedini, tj. tri su osobe u Bogu, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti, a jedna božanska narav.

POLOŽAJ

Ernestinovo se nalazi 12 km južno od Osijeka na cesti Osijek – Vinkovci. Susjedna mjesta su mu na sjeveru Antunovac, na jugu Laslovo, zapadno Ivanovac. Pred Ernestinovom, idući cestom Osijek – Vinkovci, lijevo od kanala nalazi se malo naselje Divoš (Diosch), koje je naseljeno poslije Prvog svjetskog rata, a zapadno od Ernestinova Paulin Dvor, jugozapadno Petrova Slatina (Lanka). Okolo Ernestinova nekad su se nalazila veleposjednička imanja (pustare) Seleš, Vrbik, Vamoš – pustara (Amalino polje) i Šmit-pustara (Franjin dvor), a u središnjem dijelu mjesta Rainer-pustara, koja je zapravo bila temelj osnivanja novog naselja Ernestinova.
U drugoj polovici 19. stoljeća bila je sve veća potražnja za novim obradivim površinama s jedne strane, a s druge strane dugovi su pritiskali posjednika baruna Adamovića. Stoga je Adamović 1865. godine prodao zemljište osječkim građanima Hermanu Eisneru i Juliju Kleinu, tadašnja pusta područja.

Novi vlasnici su tražili marljive stanovnike koje bi naselili na ta područja. Takve stanovnike su našli u mjestu Krnjanja u Bačkoj, sve odreda Nijemce. Kad su ih vidjeli kako marljivo rade u polju, rekoše Eisner i Klein: ˝Solche Leute könnten wir brauchen˝ – takve ljude mi trebamo. Nakon pregovora sa svakom obitelji, obećano je svakom kućedomaćinu za kuću s potkućnicom i vrtom do 1 jutra, 1 jutro pašnjaka, i 1 sesije oranice (8 jutara) uz otplatu na 20 godina u godišnjim obrocima od 17 forinti, nakon čega bi zemljište prešlo u njihovo vlasništvo.

Novo naselje je dobilo ime po gospodarici posjeda, gđi Ernestini Klein ˝ Ernestinenhof ˝. Kasnije se zvalo Ernestinovac, na službenom hrvatskom jeziku Ernestinovo, a na njemačkom Ernestin. Iz Krnjaje je došlo 37 obitelji, iz Odžaka 12 obitelji, iz Srpskog Miletića 2 obitelji, iz Filipova 1 obitelj, a iz Novog Sivca 1 obitelj.

STANOVNIŠTVO

Ernestinovo je 1991. godine brojalo 1.495 stanovnika, a nakon Domovinskog rata (prema popisu 2001. g.) broji 1.005 stanovnika; dakle 490 ljudi ili 30% manje. Sjedište je Općine u kojoj je i Laslovo i Divoš. U župi je evidentirano 800 vjernika katolika. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Ernestinovo imala je 2.225 stanovnika, raspoređenih u 3 naselja:

• Divoš – 52
• Ernestinovo – 1.142
• Laslovo – 1.031

POVIJEST

Ernestinovo, danas općinsko mjesto u Osječko-baransjkoj županiji. Začeci sežu do 1865. godine. Tada je to bilo močvarno zemljište. Bačka je u to vrijeme bila prenapučena Dunavskim švabama. Te su godine veleposjenici Klein i Eisner kupili gospodarsko dobro na kojem počiva današnje mjesto. Iz Bačke su naselili 53 obitelji dunavskih Švaba. Svakoj obitelji je sagrađena kuća, dobila je vrt i 8 joha zemlje. Naselje je dobilo ime po gospodarici posjeda, gospođi Ernestini Klein “Ernenstinenhof”.

Mjesto se uz dosta teškoća (suše 1866.-1869., poplave 1870.-1873.-, kolera 1871.) postupno razvija i 1922. godine se formira limena glazba, 1924. godine dobrovoljno vatrogasno društvo, 1926. godine savez čitatelja. Misa se služi u “Kući molitve”, jer u selu nema crkve.
Na žalost, najveći dio stanovnika švapskog mjesta krajem 1944. godine napušta mjesto uslijed progona od partizana i Rusa, te ostaje samo četrdesetak obitelji, kojih je većina deportirana u logor u Valpovu. U napuštene kuće dolaze kolonizirane obitelji iz Dolca Donjeg, Kninske zagore i okolice Donjeg Lapca.

DOMOVINSKI RAT

Mjesto Ernestinovo je u ovom ratu pretrpjelo velika razaranja, s mnogo poginulih i nestalih osoba. Najgore je ipak prošla crkva tek sagrađena 1978. g., bila je gotovo potpuno razorena. Ono što su mještani uz pomoć mnogih darovatelja iz Australije mukotrpno gradili, u jednom danu pretvoreno je u pepeo. Uništena su umjetnička djela kipara naivaca iz ernestinovačke kolonije što su kroz niz godina poklonili crkvi.

 

LASLOVO

Laslovo, naselje u općini Ernestinovo, Osječko-baranjska županija, smješteno je na lijevoj obali rijeke Vuke, 6 km jugoistočno od Ernestinova.

POVIJEST

Laslovo je staro mjesto, koje se spominje u pisanim dokumentima u srednjem vijeku s rkt. Župom i crkvom posvećenom sv. Ladislavu Szent-Laszlo, po kojoj je i selo dobilo ime. Crkvu je dao podići ugarsko-hrvatski kralj Ladislav 1404.g. Laslovu je pripadalo više sela: Neboysa 1413.g.; Bayafalwa 1413.g.; Szikus 1389.g.

Zaštitnik sela je sv. Ladislav , ugarski kralj (1040. – 1095.) koji se slavi 27.lipnja. Prvi podaci do kojih smo mogli doći govore o vremenu turske okupacije, spominje se da je tada postojalo otprilike dvadesetak kuća. Godine 1617 spominje se 19 obitelji ali prvi službeni podaci popisa stanovništva 1697 g. govore o 13 obitelji (Tót Péter, Bencze Jánosz, Matti Gyuka, Borbás Jánosz, Pilis Miklós, Gyöke István, Szábo György, Gyöke Illés, Ivo István, Kovács Miklós, Varga János, Bocka János, Geci János).

U Laslovu je većina stanovnika bila mađarske nacionalnosti, kalvinske vjeroispovijesti. Tu je bila reformirana župa, općina, škola i željeznička postaja. U tu je općinu spadala pustara Vrbik, nastala u drugoj polovici 19.st. Naselje Vrbik iskazivalo se od 1900.g. pod imenom Füzes.

1910 g. postavljena je u pogon željeznica od Osijeka do Vinkovaca koja je bila u pogonu sve do 90′ tih godina kada je došlo do rata. Već 1892 postojala je mađarska škola u selu, službeno priznata sa strane tadašnje vlasti- Pripadnici drugih nacionalnosti doselile su se poslije i za vrijeme drugoga svjetskoga rata.Hrvati, Srbi, Mađari, Talijani, Muslimani, Makedonci , Nijemci , Poljaci živjeli su zajedno, štoviše sve nacionalnosti su preuzele mađarske običaje i jezik te se uklopile u zajednicu.

Prema službenom popisu stanovništvo Laslova od 1857.g. kretalo se ovako

Godina	Laslovo	Vrbik
1857.	754	–
1869.	925	–
1880.	832	–
1900.	952	–
1910.	990	26
1921.	920	111
1948.	1244	220
1961.	1248	220
1971.	1294	179
1981.	1368	94
1991.	1298	–

 

1920 godine otvara se pošta. 1924.g. agrarne vlasti su otuđile jedan dio zemljišta iz vlasništva veleposjednika Gustava pl. Reisnera i dale doseljenim Laslovčanima za potkućnice. To se zemljište nalazilo pokraj samog kolodvora te je tu osnovano 1925.g. novo naselje zvano Vendelovac,a ime je dobio po Tapisa Vendel-u prvoj osobi u toj ulici, nakon njih ubrzo dolaze i Beles, Takac, Bognar, Vaci. Zbog izoliranosti od ostalog dijela stanovništva, mađarski jezik u Laslovu je zadržao stare, arhaične karakteristike gotovo do danas. Tradicionalan život u Laslovu se zadržao sve do dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. 1946 godine nastaje Kulturno-umjetničko društvo Petefi Šandor. Imali su narodnu nošnju sličnu slavonskoj. Tijekom velikosrpske agresije od 1991. godine poginuo je u ratu 21 Laslovčanin, u progonstvu ih je umrlo 60, zatočeno (nestalo) 11, a s nepoznatim boravištem 40. Dana 24.studenog 1991. srpski je agresor protjerao Laslovčane, te ih se 1.018 sklonilo u okolicu Osijeka.

U Laslovu su postojali slijedeći objekti društvene infrastrukture do 1991. godine:

• Osnovna škola s pratećim igralištima
• Zdravstvena stanica s ljekarnom
• Društveni dom s dvoranom za 500 osoba sa knjižnicom i čitaonicom, dvoranom za vjenčavanje, etnografskim muzejom i opskrbnim centrom,
• Vatrogasni dom,
• Kalvinska crkva sa župnim stanom,
• Dom molitve za pentekostalne vjernike,
• Molitveni dom za novovjerce,
• Mjesno groblje,
• Objekti mjesnog odbora
• Nogometno igralište s pratećim objektima.

Svi su objekti u Laslovu za vrijeme velikosrpske agresije 1991. godine do temelja razoreni.

Pred samu agresiju 1991. godine Laslovo je imalo 1298 stanovnika, od kojih je bilo 580 Mađara (44.7 %), 508 Hrvata (39.1 %), 81 Srba (6.2 %), te 129 ostalih (9.9 %).
U sklopu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, selo Laslovo vraćeno je u hrvatski pravni poredak 15.siječnja 1998. godine.

DIVOŠ

Naselje u općini Ernestinovo, Osječko-baranjska županija, smješteno je uz Bobotski kanal, u mikroregiji Dravsko-dunavske nizine Istočnohrvatske ravnice, 1 km sjeverno od naselja Ernestinovo.

Po popisu stanovništva iz 2001.g. Divoš ima 52 st. Sa prosječnom godišnjom stopom pada -6,79%. Površina naselja je 2,56 km², a prosječna gustoća naseljenosti je 20st/km². Broji 21 domaćinstvo od čega žene čine 66,7%. Od 1948 zaselak je naselja Ernestinovo, a od 1953. samostalno naselje.

Pripada župi sv. Rozalije djevice iz Ivanovca.